Prikaz slučaja – uspješna rehabilitacija rupture (puknuća) mišića kvadricepsa

Pucanje mišića možemo opisati kao pucanje konopa na užetu ili kao poderanu tkaninu, primjerice pamučnu majicu. Teoretski do pucanja ili rupture mišića dolazi kada unutar mišićnih vlakana i okolnog vezivnog tkiva djeluju prevelike vlačne i posmične sile koje u tom trenutku mišić nije sposoban podnijeti. Drugim riječima mišić ne izdrži intenzitet, volumen i frekvenciju aktivnosti kojima je izložen. Pri tome dolazi do izduživanja mišića preko njegovih granica, pucanja okolnih membrana, krvnih žila i živaca koje se nalaze u vezivnom tkivu mišića i samom mišiću.

Ovisno o vrsti oštećenja mišića, najčešće se odmah pojavljuje bol koja može biti manja ili jača pri aktivnoj kontrakciji mišića ili pasivnom istezanju mišića, smanjenje mišićne snage zbog boli te smanjen opseg pokreta koji se javlja zbog spazma mišića i gubitka funkcije mišića. Najčešće lokacije pucanja ili rupture mišića su stražnja loža (hamstrings), kvadriceps, skupina adduktora kuka (primicači kuka), mišići pregibači kuka (m. iliopsoas), list (m. gastrocnemius, m.soleus), ahilova tetiva, trbušni zid, mišići rotatorne manžete ramena, a najčešće m.supraspinatus.

Klasifikacija ruptura mišića

Često nas pacijenti pitaju za vrijeme oporavka mišića i koliko će im vremena trebati da se vrate u „puni pogon“. Kako bismo odredili vrijeme oporavka trebamo odrediti koliko je mišić oštećen te prema tome oštećenje smjestiti u jednu od kategorija prema kojima možemo klasificirati oštećenje mišića.  Najjednostavnija klasifikacija oštećenja mišića može se podijeliti u tri kategorije težine:

Prikaz slučaja

Pacijent D.P. (16 god) javlja se u našu ordinaciju u pratnji majke radi bolova s prednje strane natkoljenice.

Na početku pregleda napravila se anamneza te su se dobili podaci o karakteru boli, trajanju boli, jačini boli te mehanizmu nastanka ozljede. Saznaje se da bol traje unazad 1,5 mjesec te je nastala tijekom pucanja lopte na nogometnom treningu. Lokalizacija boli je na srednjoj trećini natkoljenice što upućuje da se radi o oštećenju mišića kvadricepsa. Bol se širila duž mišića do prednje strane koljena, posebice pri hodu niz stube te nagle pokrete u vidu trčanja. Jačina boli iznosi 7/10 u trenutku zaprimanja u ambulantu.

Nije navodi da je bilo oteklina na natkoljenici ali su se pri pregledu ekstremiteta vidjele rezidue (zaostaci) hematoma (potkožnog krvarenja). Navodi kako ga zabrinjava kvrga na natkoljenici koju nije uspio maknuti masiranjem valjkom. Negira da je bilo udaraca tijekom utakmice ili treninga u navedeno područje.

U trenutku pregleda nisu korišteni lijekovi protiv bolova s oralnom primjenom (nesteroidni antireumatici) već je samo mazao s kremama kojima je zagrijavao tkivo.

Prije terapije
Poslije terapije

Po provedenim kliničkim testovima dobili smo podatke o području upale, intenzitetu boli na pritisak te mogućnosti kontrakcije mišića. Napravio se manualni mišićni test za sve skupine mišića natkoljenice, izmjerio opseg pokreta te proveli testovi brze mišićne reakcije tijekom testa ˝Skok – čučanj na jednoj nozi˝.

Ultrazvučnim prikazom mišića kvadricepsa desne noge nalazi se na razini srednje do distalne trećine mišića rectus femoris-a (srednja glava i najveći dio mišića kvadricepsa) veće tamnije zone s nepravilnim konturama što jasno upućuje na puknuće mišića. Promjer zone rupture (puknuća) je uzdužno i poprečno oko 10 mm. Tkivo koje se nejasno vidi ispred i iza oštećenog mjesta upućuje na nastali hematom (podljev) uz oteklinu koja općenito prati ozljedu.

Za ovo je stanje preporučena fizikalna terapija u više ciklusa.

  1. Prvi terapijski ciklus je trajao 10 dana za redom i obuhvaćao je većinom pasivne procedure.

Provodile su se procedure kojima se nastojao oporaviti mišić te potaknuti samostalnu pregradnju mišića. Poticao se metabolizam mišića kako bi se mišić počeo što prije oporavljati te da bi se mogao opteretiti s vježbama jačanja. Provodile su se sljedeće procedure: TECAR terapija, vakumska interferentna struja i magnetoterapija. Prvi terapijski ciklus trajao je 10 dana.

2) Drugi terapijski ciklus napravljen je tjedan dana nakon prvog a provođena je aktivna fizikalna terapija. Obuhvaćala je TECAR terapiju, elektrostimulaciju mišića kvadricepsa uz specifične ciljane vježbe kojima su se intenzivno jačale sve skupine mišića natkoljenice. Vježbe su se provodile strogo individualno uz fizioterapeuta.

Nakon 2 tjedna od drugog terapijskog ciklusa proveden je kontrolni pregled u našoj ordinaciji. Stanje je pokazalo više od 80% oporavka navedenog mišića. Subjektivno stanje je sada bilo uredno, odnosno nije se više osjećala bol pri hodanju niz stube kao niti pri trčanju. Pri intenzivnijm provokacijskim testovima te vježbama koje su zahtjevale veću snagu nije bilo boli te je vježbe mogao provoditi u potpunosti. Za povratak u nogometne treninge dala se uputa za specifične vježbe kako ne bi došlo do naglog opterećenja te nastanka ponovne traume.

Ultrazvučnom procjenom utvđen je primjereniji tijek mišića na razini srednje trećine gdje je ranije postojala bol. Tkivo (vidljivo na slici nakon terapije) pokazuje karakteristike pregradnje što znači da je potrebno polagano ulaziti u trening kako bi se naviklo na opterećenja.

Naš se pacijent pridržavao danih uputa za samostalno jačanje mišića obje natkoljenice te je educiran zbog čega i kako može doći do puknuća mišića (primjenom kraćih i bržih mišićnih sila). Bitno je znati da i mala oštećenja mogu prerasti u veće traume te je potrebno reagirati i započeti liječenje već pri prvim nelagodama.

Stoga zdravstveni stručnjaci u Poliklinici Preventis na vrijeme primjećuju i po potrebi saniraju takva stanja. Ako do bolnosti i većeg oštećenja ipak dođe, putem kontinuiranog praćenja kroz terapiju i UZV kontrolu kao i aktivni pristup pacijenta oštećenja mišića uspješno rehabilitiramo!

Prijava na newsletter

Prijavite se na naš newsletter i ostvarite popust od 15% na posebne pakete terapije koje smo pripremili samo za Vas.