Najčešća bolna stanja koljena po kvadrantima

Kada nam se osoba javi radi bolova u koljenu, za dijagnostičara to znači postavljanje pitanja o lokalizaciji boli, početku pojave boli, trajanju boli, intenzitetu boli, vrsti opterećenja kada je koljeno najbolnije te da li se bol širi.
Kako bismo našim pacijentima približili kompleksnost koljenog zgloba te kako bi nam lakše opisali problem, prikazali smo specifična i najčešća bolna stanja po regijama koljena. Pa
krenimo!

Što označava prednja koljenska bol?

Prednja koljenska bol nije bolest sama po sebi, nego sindrom. Jedan od češćih uzroka prednje koljenske boli je ona koja proistječe iz prednjeg zgloba koljena. Tada najčešće govorimo o omekšanju hrskavične plohe patele.
Fizioterapijskim pregledom potrebno je isključiti traumatske razloge prednje koljenske boli i utvrditi klizni put patele, njezin položaj i znakove instabiliteta. Liječenje je u osnovi konzervativno što označava liječenje putem fizikalne terapije. U rehabilitaciji primarno se pristupa vježbama istezanja i jačanja određenih skupina bedrenih mišića čime se normalizira kretanje patele uz rasterećenje prednjeg koljenskog zgloba. Ako liječenje konzervativnim načinom ne donosi rezultate, pristupa se kirurškom liječenju.

Što znači kada nas boli s unutarnje strane (medijalno lokalizirana bol)

Bolovi s unutarnje strane koljena (medijalno) najčešće su rezultat ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta, oštećenja medijalnog meniska ili osteoartritisa.
Ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta većinom nastaje uslijed izravnog udarca ili prekomjernog istezanja unutarnje (medijalne) strane koljena što dalje može uzrokovati bol i nestabilnost zgloba, posebice pri ekstenzijskim kretnjama pri ustajanju sa stolca te osloncu na ispruženu nogu.
Oštećenje medijalnog meniskusa je po mehanizmu posljedica rotacijskih ozljeda te takva oštećenja mogu uzrokovati osjećaj “zaključavanja” ili blokade koljena. Za ozljede medijalnog meniska karakteristična je nemogućnost ispružanja noge do kraja pri čemu koljeno nailazi na mehanički otpor. Primjeri takvih pokreta su izlazak iz automobila ili promjena smjera kretanja pri hodu.
Osteoartritis, kao jedna od najčešćih koštano – hrskavičnih patologija, odnosi se na degenerativne promjene koje zahvaćaju unutarnji dio zgloba te uzrokuju kroničnu bol koja ne prolazi mirovanjem.

Bol sa stražnje strane koljena

Bol sa stražnje strane koljena može biti znak ozbiljnijih problema, poput Bakerove ciste ili problema s tetivama.
Bakerova cista, otok koji se formira iza koljena, često se javlja kod osoba s osteoartritisom ili drugim kroničnim problemima sa zglobovima. Također, napetost ili upala tetiva mogu dovesti do boli u ovom dijelu koljena.
Topli oblozi pomažu u opuštanju tetiva i smanjuju pritisak na stražnju stranu koljena. Vježbe istezanja kod manjih tegoba također mogu olakšati napetost. Svakako je potrebno, ukoliko bolovi perzistiraju, javiti se u fizioterapeutu kako bi se ustanovio uzrok boli te, ako je moguće, počelo liječenje što prije.

Bol s vanjske strane koljena

Najčešća bolna struktura vanjske strane koljena i natkoljenice je traktus iliotibijalis (ITB). To je čvrsta tetivna traka široka četiri do šest centimetara koja polazi od srednjeg bočnog dijela zdjelice i silazi duž vanjske strane natkoljenice do hvatišta na potkoljenici.

Sindrom trenja iliotibijalnog traktusa nastaje vrlo često tijekom aktivnosti s mnogo ponavljajućih kretnji pregibanja i ispružanja koljena što je često pri trčanju nizbrdo i vožnji bicikla. Tada može zbog pokretljivosti samog traktusa doći do njegovog struganja o koštane površine što uzrokuje njegovu iritaciju i dovodi do stvaranja upale sluzne vreće ili burze.

Nastanak sindroma trenja iliotibijalnog traktusa najčešće je vezan za greške u treningu, a među njima je potrebnoistaknuti naglu promjenu u intenzitetu, trajanju ili učestalosti treninga.

Kako bi se ustanovio uzrok boli te povezanost između bolnih lokalizacija stručnjaci u Poliklinici Preventis napravit će detaljan fizioterapijski pregled uz mogućnost ultrazvučnog utvrđivanja stanja tkiva prema čemu se određuju daljnje indikacije o smjeru liječenja ili dodatne dijagnostičke pretrage.